Konsolidacija podataka

Konsolidacija je pojam koji označava združivanje, odnosno objedinjavanje više delova u jedinstvenu celinu. U praksi, konsolidaciju koristimo kada želimo da dobijemo neki zbirni izveštaj; na primer, kada želimo da sumiramo prodaju po mesecima, kvartalima, godinama… Najjednostavniji način da se to uradi je tako što podatke, unete u više radnih listova, sumiramo u poslednjem listu uz pomoć formule. Ali šta ako podaci u radnim listovima nisu uniformni? Excel ima rešenje i za ovaj scenario…

Napredno uslovno formatiranje

Uslovno formatiranje omogućava nam da na poseban način podesimo način prikaza ćelije ili grupe ćelija radi isticanja njihovih vrednosti. Prilikom upotrebe opcija za uslovno formatiranje možemo da iskoristimo neka od predefinisanih pravila, o kojima je bilo reč u prethodnom tekstu. Ipak, često ćemo želeti da pravila za formatiranje zadamo samostalno, da odredimo redosled njihovog delovanja ili onesposobimo neka od njih…

Uslovno formatiranje

I najbolji izveštaji ponekad zahtevaju da se u njima naglase pojedine informacije, da bi bile uočljivije posmatraču i pomogle mu da lakše donese određene zaključke. Uslovno formatiranje predstavlja funkcionalnost Excel-a pomoću koje je moguće naglasiti izgled određene ćelije ili grupe ćelija na osnovu jednog ili više pravila. Izgled se formira na osnovu vrednosti podataka ili zadovoljenja uslova navedenog u formuli.

Upotreba sekundarne ose

Ponekad će na grafikonu biti prikazane vrednosti koje nisu pouzdane. U tom slučaju, bilo bi dobro da naglasimo posmatraču da greška postoji, kao i kolika je njena tolerancija. U tu svrhu koriste se linije greške koje izražavaju potencijalnu grešku, relativno u odnosu na tačku ili marker za zadatu seriju podataka. One se takođe mogu iskoristiti i da naglase neka buduća kretanja, odnosno za izvođenje predpostavki o vrednostima podataka u budućnosti.

Linije greške

Ponekad će na grafikonu biti prikazane vrednosti koje nisu pouzdane. U tom slučaju, bilo bi dobro da naglasimo posmatraču da greška postoji, kao i kolika je njena tolerancija. U tu svrhu koriste se linije greške koje izražavaju potencijalnu grešku, relativno u odnosu na tačku ili marker za zadatu seriju podataka. One se takođe mogu iskoristiti i da naglase neka buduća kretanja, odnosno za izvođenje predpostavki o vrednostima podataka u budućnosti.